Croatian Bible

Acts 15

Acts

Return to Index

Chapter 16

1

 

  Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. 

 


2

 

 Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju. 

 


3

 

 Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. 

 


4

 

 I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. 

 


5

 

 Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao. 

 


6

 

 Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. 

 


7

 

 Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 

 


8

 

 Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu. 

 


9

 

 Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!" 

 


10

 

 Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. 

 


11

 

 Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 

 


12

 

 a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 

 


13

 

 U dan subotni iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 

 


14

 

 Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. 

 


15

 

 Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas. 

 


16

 

 Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima. 

 


17

 

 Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja." 

 


18

 

 To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!" I iziđe toga časa. 

 


19

 

 Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare. 

 


20

 

 Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su 

 


21

 

 te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati." 

 


22

 

 Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. 

 


23

 

 Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva. 

 


24

 

 Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. 

 


25

 

 Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali. 

 


26

 

 Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. 

 


27

 

 Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli. 

 


28

 

 Ali Pavao povika iza glasa: "Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" 

 


29

 

 Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu; 

 


30

 

 izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" 

 


31

 

 Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" 

 


32

 

 Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. 

 


33

 

 Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. 

 


34

 

 Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. 

 


35

 

 Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" 

 


36

 

 Tamničar to priopći Pavlu: "Pretori, reče, poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!" 

 


37

 

 Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!" 

 


38

 

 Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. 

 


39

 

 Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 

 


40

 

 Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu. 

 


Acts 17

 

 

 

HTMLBible Software - Public Domain Software by johnhurt.com

 


Other Items are Available At These Sites: