Croatian Bible

Lamentations 5

Ezekiel

Return to Index

Chapter 1

1

 

  Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja. 

 


2

 

 Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima - 

 


3

 

 riječ Jahvina dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. 

 


4

 

 Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. 

 


5

 

 Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku; 

 


6

 

 svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila. 

 


7

 

 Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. 

 


8

 

 Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila. 

 


9

 

 Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše. 

 


10

 

 I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri. 

 


11

 

 Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. 

 


12

 

 I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući. 

 


13

 

 A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. 

 


14

 

 Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje. 

 


15

 

 Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak. 

 


16

 

 Točkovi bijahu slični krizolitu, sva četiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome. 

 


17

 

 U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera a nisu se morali okretati. 

 


18

 

 Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju. 

 


19

 

 Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi; kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi se podizahu. 

 


20

 

 Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima. 

 


21

 

 Pa kad su bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima. 

 


22

 

 Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. 

 


23

 

 A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. 

 


24

 

 Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila. 

 


25

 

 Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina. 

 


26

 

 Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. 

 


27

 

 I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. 

 


28

 

 Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi govoraše. 

 


Ezekiel 2

 

 

 

HTMLBible Software - Public Domain Software by johnhurt.com

 


Other Items are Available At These Sites: